Foto-reportaže i putopisi

Etno-selo „Ljubačke doline“ Nedeljka Brankovića, divnog domaćina

Temelji tradicije kao pokazatelj za budućnost

Temelji tradicije kao pokazatelj za budućnost
Vrijeme čitanja / Reading Time: 9 min

-Počeli smo, kako se obično počinje, skoro na ledini, sa tek naznakama šta nas čeka, s danas imamo četrdesetak objekata, od kojih dvije stalne postavake, pa dva različita a kompletna domaćinstva, desetak zanatskih i drugih manufakturnih radionica, zatim staru, drevnu školu, velelijepnu crkvu brvnaru, apoteku onakvu kakve su negda apoteke izgledale, staru krčmu i još niz toga. Urađeno je za pet godina zaista mnogo i mi smo na to ponosni – veli domaćin, Nedeljko Branković.

Piše:Zoran M.Kos Fotografija:Zoran M.Kos, Stanko Grahovac i arhiv Etno-sela „Ljubačke doline“

Kada sam preije koju godinu prvi put kročio na zanimljiv i iznad svega prirodno tle Etno sela ,,Ljubačke doline“, kojeg je osmislio i temelji ga ne samo vlasnik, Nedeljko Brankvoić, nego i poklonik ove vrste stvaranja uslova za neki novi život u prirodnom ambijentu, a došao sam povodom odabiranja prijemčivih prizora, gdje samo snimali pse i ostale elemente „Godišnjaka“ Kinološkog  saveza Republike Srpske, koji je potom ponio sobom i te inserte ljepote, ni slutio nisam da ću koliko sutra postati privrženik i prijatelj ovog neobičnog kutka Ljubačeva, sela sedamnaest kilometara udaljenog od Banje Luke, uzvodno uz Vrbas, a u pravcu Kneževa.

Mapa:Etno selo čini 40 objekata, od toga 2 stalne postavke, 2 različita domaćinstva, desetak starih zanatskih radionica, staru školu, apoteku, krčmu, crkvu itd.

Tada mi je ljubazni domaćin, danas već moj drug,  kazao da je počeo privoditi funkciji za čovjeka ovu ljepotu prirode dvije godine prije, tačnije u aprilu 2o15. Narednih posjeta, a njih je bilo više, uvjerio sam se u to da Branković ne pravi tek puko etno-selo, nego svojevrsnu oazu u kojoj se na svoj način oživljava prošlost u svim svojim poimanjima, a da bi tako tu tradiciju održali u nekoj budućnosti koja već traje.

“Počeli smo, kako se obično počinje, skoro na ledini, sa tek naznakama šta nas čeka, s danas imamo četrdesetak objekata, od kojih dvije stalne postavake, pa dva različita a kompletna domaćinstva, desetak zanatskih i drugih manufakturnih radionica, zatim staru, drevnu školu, velelijepnu crkvu brvnaru, apoteku onakvu kakve su negda apoteke izgledale, staru krčmu i još niz toga. Urađeno je za pet godina zaista mnogo i mi smso na to ponosni – veli domaćin, Nedeljko Branković.

Nedeljko Branković, dobar domaćin.

Ne hvali se, nego objašnjava šta to, zapravo, sada vidimo pred sobom: a vidimo ne tek puko etno-selo, kakvim mnogi zovu te svoje rabote, već svojevrsni centar sa obilježjem daleke prošlosti, čime se ova ideja može ponositi među sličnim samo i isključivo turističkim ponudama. Ovo je očevidna škola o našoj tradiciji, koja se na ovaj način produžuje za sutra, u neku budućnost koja će posebno mnogo značiti kao ogledna škola, a za naše mlade i najmlađe, osnovce i srednjoškolce. O studentima, mladim radnicima i, uopšte, našem podmlatku da se i ne govori. A i stariji mogu da dosta toga spoznaju, vide i učvrste znanje o davnim običajima, narodnim uvjerenjima, opredjeljinjima i slično. Ovo nije tek pokušaj, već vidljivo zaokružena ideja centra u kojem se osjećate kao na nekom sebi sličnom okolišu, u centru kojeg, čini vam se, kao da prepoznajete iz nekih vama znanih predjela prošlosti.

Naš urednik u razgovoru sa Nedeljkom Brankovićem:Reportaža za “Sutra” i “The Dog Republic”.

-Kad pomenusmo mlade i najmlađe, osnovce, srednjoškolce, studente i omladinu uopšte, da kažemo i to da smo tu, uz dosta pristojnu binu, plato za programe, povezali pigodnu a univerzalnu salu, imiticiju stare škole, crkvu brvnaru posvećenu prvim našim učiteljima Ćirilu i Metodiju, a gdje se mogu objedinjeno držati različiti sadržaji, počev od predavanja, pa do drugih, oglednih prikaza i pokazatelja. Ovdje se može održavati časovi škole u prirodi, upriličiti različiti poučno-popularni programi, sve do pšrikazivanja bitnih sadržaja. To je jedan od naših centara u centru, pokazatelja kakvi su, recimo, očigledno i na licu mjesta spoznavanje, zanata kakav je kovački, ali i toliki drugi, jer desetak je takvih radionica – dodaje Branković, naglašavajući da će, uz ostalo, u ovom obrazovnom kompleksu biti i prigodna biblioteka sa novijim knjigama, ali i ona za knjigoljupce, koja će sadržavati drevne knjige, časopise, prigodna stara učila i slično.

Crkva brvnara sa prigodnim zvonikom, svojevrstan je ogledni centar za nasztavu iz vjeronauke, a sve u crkvi je rukorad i to je nešto čime se ovdje posebno ponose. Baš kao što je u svim radionicama, prodavnicama, društvenim prostorima, krčmi i kafićima, sve prilagođeno ljepoti i dostupnposti ljudskog opuštanja, ali i sa nekim poučnostima, skolastici kao osnovi ideje konstituisanja Etno-sela „Ljubačke doline“, smještenog upravo u centru Ljubačeva, na prostoru koji je kao stvoren za nešto ovako.

“Sve ono što popdrazumijeva rukorad, kao što su zavjese, odrešeni dugi korisni predmeti od platna i slično, posjeduju glasoviti Zmijanjski vez, kojeg naše saradnice ostvaruju rukoradom. To je samo jedan od simbola ovog našeg obilježja prošlosti, jer koliko su stara sela zmijanjska i njihovo postanje, toliko je tu prisutan i taj u svijetu priznati Zmijanjski vez. Za početak, išli smo tako daleko da smo za učenike naše škole „Milan Rakić“, ovdje u Ljubačevu, organizovali pokazne vježbe veza i njegovog značenja i našoj tradiciji. Uz to, poneki od naših ukrasa zidova je na bazi tih sjajnih bravura veza, tkanja i šivenja, što je uistinu specifika i ovog, a i tolikih sela u okruženju, napose u centru Zmijanja, tamo gdje je i začet Zmijanjski vez- dodaje Branković.


20. aprila 2015. je svečano i zvanično otvoreno prvo Etno Selo na teritoriji grada Banja Luke, Ljubačke Doline.

Na sličan način opremljene su i svi drugi objekti svaki sa svojim funkcijom, a odlike su u tome da je sve, iako tek grašeno, patirina kao da je staro ko zna koliko decenija, da ne kažemo i stoljeća. To je, zapravo, osnovna intencija zaokruženja te cjelovitosti ovog pokaznog centra koji našu prošlost, drevnu tardiciju, oživljava na način da je prikaže i pokaže budućnosti, a da se ništa ne oskrnavi, niti unakaradi. U tome i jeste čitava stvar da to bude autentično, onoliko koliko je moguće, a ako se u tom smislu potrude ne samo oni koji grade, nego posebno oni koji to osmišljaju i tome svoj osjećaj za povezivanje prošlosti sa budućnosti na ovaj način.

Crkva brvnara je posvećena Sv. Ćirilu i Metodiju i osveštana je 30. jula 2019. godine.Crkva je predata u potpunosti na upravljanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

“Sa dozvolom preosvećenog našeg vladike Jefrema, svi tkani i vezeni predmeti u crkvi su sa tom tradicijom, od zmijanjskog veza pa do tolikih drugih vezova i tkanja, a i brvna crkve brvnare, ikonostas sa ovovremenim a patiniranim ikonama, a od šašovaca je, sve je to kao da je naslijeđeno ko zna kada u prošlosti. A crkva je tek sagrađena i data na korištenje. U tom smislu su ukrašeni i opremani svi objekti našeg etno-centra o čemu se posebno vodi računa – naglašava domaćin, Nedeljko Branković.


·         Ime Ljubačke doline je dobilo bukvalno po dolinama u selu LjubačevuLjubačke doline su prirodni fenomen, jedinstven u Evropi.

Inače, ime ovom centru Ljubačke doline, došlo je od toga što je ovo specifičan prostor usred sela  Ljubačeva. Doline su koncentrisane na čitavom ljubačkom polju i kaao takve ne postoje nigdje u Evropi, do ovdje. U nekim istraživanjima, zapisima i putopisima pominju se kao prirodni fenomen i jedinstvena turistička atrakcija ovog dijela evropskog prostora.

Samo selo Ljubačevo je na visoravni, smješteno između planina Osmače na jugu i Jasenovog dola na sjveru, te sela Javorani u opštini Kneževo na istoku i kanjona Tijesno, na Vrbasu, na zapadu. Ovaj kanjoj jedan je od ljepših i većih u Evropi i najpogodniji pogled na kanjon Tijesno je upravo iz Ljubačeva.  Kao stvoreno je za ovakve izletničke i pohode na odmor, što je razlog više da je baš ovdje osmišljano i temeljeno Etno-selo „Ljubačke doline“. Takodje, prigodne su i putne komunikacije, pa se ovamo stiže vrlo lako. A za osnovce i srednjoškolce, primjerice, kada bi se vezalo „Kočićevo ognjište“ u Stričićima i ovo naše pokazno etno-selo ovdje, bili bi to divni i nezaboravni izleti za pamćenje, ali i da se mnogo toga vidi i nauči – kaže Branković.


·         Ljubačevo je bogato i biljnim i životinjskim svijetom i prava je ekološka oaza za ljubitelje prirode, travare, umjetnike, sportiste, lovce…

Kažimo još i to da se u Ljubačevu nalazi nadaleko poznata pećina bogata pećinskim ukrasima i rijetkim vrstama slijepog miša. Ovdje je i stara srpska pravoslavna crkva, sagrađena 1939. godine, a ovo je selo bogato biljnim i životinjskim rijetkim vrstama, što takođe posjetiocima stvara predivan užitak.

“Već imamo neke sadržaje po kojim smo raspoznatljivi u odnosu na ostale, slične etno- centre, poput sajamskih i drugih priredbi, a trudićemo se da ovdje organizujemo likovne kolonije, izložbe, književne i pozorišne sadržaje, večeri etno-muzike i slično. Sve će to na svoj, osoben način, dopunjavati našu osnovnu zamisao da se konstituišemo kao centar zasnovan na tradiciji, na prošlosti, sa ciljem da tu našu prošlost „produžimo“ u mogoću budućnost. Činimo sve da se, na neki način, potvrdimo u tim namjerama a već nas ponegdje, ne samo u sredstvima informisanja, nego i drugdje, nazivaju „muzejom na otvorenom“. Ne samo muzej, nego i svojevrsna učionica na temeljima rariteta – naglašava Branković.

Ove godine zbog pandemije , treći po redu sajam starina, umjetnina, antikviteta i kreativaca nije održan.Foto iz 2019. godine.

Toliko je toga, što je posve drugačije i novo u odnosu na slične naše komplekse koji, na sreću, niču kao gljive poslije kiše. Etno-selo „Ljubačke doline“ zasnovano je na nekim drugačijim idejama i zamislima, pa otud i uzdanje da će, koliko sutra, početi upotpunosti ostvarivati svoju ukupnu funkciju: od pokazivanja, prikazivanja, do učenja i tumačenja slavne prošlosti za još slavniju budućnost!

Muzej

“S početka ideje o formiranju ovog etno-sela, odmah je utemeljen muzej starina i raritetnih predmeta, kao pokazatelji ovdašnje tradicije naroda i naših sela uopšte. Taj je naš pokušaj, evo, sada razvijen u zanimljivu muzejsku formu, a čijem konstituisanju i opisivanju su nam pomogli ljudi od tog znanja iz Muzeja Republike Srpske iz Banja Luke. S njima uveliko razvijamo bogatu i raznovrsnu saradnju i uzdamo se da će ona itići u tom pravcu da ovdje stvaramo mali naučni muzeološki kružok kojeg bi osmislili i vodili stručnjaci te muzejske ustanove, najznačajnije u našoj Republici – veli Branković.

Nedeljko Branković:Čovjek velikih ideja.
Nedeljko je sa svojom pričom samo nagovestio šta Vas sve čeka u Ljubačkim dolinama, a na Vama je da otkrijete ostatak.

Biblioteka, drevne knjige i vodič

“U okviru obrazovnog kompleksa, gdje su crkva, škola, univerzalna sala, podrum za programe i slično, konstituišemo prigodnu biblioteku koja je sada smještena u školi, a koja će imati ovovremene knjige i već ih imamo kao donacije naših izdavača, pisaca i pojedinaca uopšte. A u okviru te biblioteke pravimo zbirku raritetnih knjiga i za sada imamo jedno „Sveto pismo“ iz sedamnaestog vijeka, osnovački čitanku iz 1888 i još jednu iz 191o. godine.Tu je i zanimljivo izdanje „Srpske narodne šare“ što govori mnogo o karakterologiji našeg čovjeka jer ništa tako moćno ne otkriva karakter ličnosti kao crteš kojeg on voli, crta, čuva, osmišlja…U smislu ovog posla s knjigama, imamo nakanu napraviti neku vrstu vodiča kroz naš centar, kroz Etno selo „Ljubačevske doline“, a ako Bog dadne, pravićemo i monografiju sa naučnim sagledavanjem do sada utemeljenih nekih naših vrijednosti- kaže Branković.

Aktivnosti Etno-sela „Ljubačke doline“možete pratiti na :https://etno-muzej.com/

THE DOG REPUBLIC (22.7.2020.)

https://www.facebook.com/images/video/play_72dp.png

Etno selo Ljubačke doline je zamišljeno i postavljeno kao muzej na otvorenom sa namerom da pokaže život jedne zadruge sa ovih prostora, njenu tradicionalnu arhitekturu, materijalnu kulturu i pokućstvo sa kraja 19. i prve polovine 20. vijeka.