Vrijeme čitanja / Reading Time: 4 min

Poslije  Prvog svetskog rata francuski odgajivači su se zainteresovali za bišone i radili na očuvanju istih. Zvanični standard za odgoj usvojen je 5. marta 1933. godine od strane „Société Centrale Canine of France“, a ovaj pas  je imao dva naziva: Tenerife i Bichon. Kasnije, iste te godine, vrstu je priznao međunarodni kinološki klub „Fédération Cynologique Internationale“ sa predsednicom Madame Nizet de Leemans, a naziv je promenjen u „kovrdžavi bišon“ (Bichon à poil frisé), tj. „bichon frise“. 18. Oktobra 1934., u studijsku knjigu francuskog kinološkog kluba upisan je prvi primerak.

Ovi psi su u Sjedinjene Američke Države prvi put dovedeni 1956.godine, a godine 1975.g. AKC (Američki kinološki klub) osnovao je „Bichon Frise Club of America“.

THE DOG REPUBLIC / Fotografija:Peđa Milosavljević & Milovan Babić

Vrijeme čitanja / Reading Time: 7 min

Iako se čini da je porijeklo psa Akkuş (Akbaş) izgubljeno u povijesti, dovoljno je reći da pasmina tvori tursku vezu u tradiciji bijelih pasa za zaštitu koja je uobičajena u Južnoj i Istočnoj Europi. Možda je to i početna točka tradicije za bijele pse s bijelim ovcama na istoku. U turskim povijesnim izvještajima Evliya Celebi, poznati turski putnik iz 17. stoljeća, spominje pse poznate kao “psi angorske koze” čija se hrabrost i predanost svojim pastirima visoko hvali.

THE DOG REPUBLIC /Prevod sa egleskog: Ana Šebalj  / Photo by:Again Rasim

Vrijeme čitanja / Reading Time: 5 min

Iako svaki narod želi označiti povijest svoje nacionalne pasmine, rijetkost je to učiniti točno, naročito kada je riječ o psima za zaštitu stoke. Povijest kangala pastirskog psa je jedna od njih. Međutim, ta je pasmina duboki ukorijenjena u današnju tursku kulturu. On je u Turskoj viskoko cijenjen nacionalni pas.Bilo bi previše nerealno reći da je turski narod migrirajući iz Središnje Azije, čije je preživljavanje primarno povezano sa nomadskim stočarenjem, doveo sa sobom snažne pse za zaštitu stoke. Vrlo je dobro poznata činjenica da su psi koji su štitili ovce i koze u središnjoj Aziji, različitih boja. Pitanje o podrijetlju psa kangala…

THE DOG REPUBLIC / Prevod sa egleskog: Ana Šebalj / Foto:www.kangalader.com

Vrijeme čitanja / Reading Time: 6 min

Šarplaninski ovčarski pas je jugoslovenski pas koji se gaji od davnina u svim jugoistočnim planinskim područjima Srbije. Najbrojniji je bio na području Šarplanine, po kojoj i nosi ime, a sada se gaji u čitavoj Srbiji. Ova rasa je registrovana kod FCI 1939. godine pod brojem 41. i imenom ilirski ovčar. Godine 1957. na prijedlog JKS-a, FCI je usvojio izmjenu imena ilirski ovčar u Jugoslovenski ovčarski pas – Šarplaninac. Porijeklo šarplaninca može se samo nagađati. Verovatno je u jednom ili više navrata u migracijama naroda iz Azije došao u Evropu i na Balkansko poluostrvo, zajedno sa stokom koju su ti narodi gonili. Zadržao se u osnovnom tipu samo u onim područjima, gde je ovčarstvo ekstenzivnog tipa još uvek zastupljeno u velikoj mjeri i gdje ovaj pas još i danas služi kao ovčar i branilac stada od divljih zvjeri.

THE DOG REPUBLIC / Foto: arhiva THE DOG REPUBLIC