Spomenik vatrogasnom psu Bobki krasi trg ruskog grada Kostroma, četiri stotine kilometara od Moskve, postojbine dinastije Romanov
Piše Zoran M.Kos, urednik THE DOG REPUBLIC / Foto: Valentin i Ljuba Maslov, Zoran M. Kos i #песБобка Instagram Posts
Putujući po svijetu, držeći se one Njegoševe: “Ko ne putuje taj ne živi, taj ne zna što je svijet, što je svjetska mješavina; svijet je knjiga otvorena iz koje treba učiti.”, obreo sam se polovinom marta ove godine (2020) na ušću rijeke Kostrome u Volgu, u istoimenom gradu četiri stotine kilometara sjeverozapadno od ruske prijestonice Moskve. Po ko zna koji put sam se oduševio ljepotama, veličinom, istorijom, prostranstvima Rusije, i onim što je najveće i najljepše- velikom dušom ruskom. vidio sam nevjerojatno lijepe i mistične građevine, i drevne, i moderne. Baš po mjeri onoga što bi se s pravom moglo nazvati susretom svih tih krajnosti, kakve su drevnina I modernist u ova naša, polovna vremena. Ipak, posebno sam bio očaran kad sam ugledao Družok- spomenik psu Bobku, taj nevjerojatan ljepotan jednoj velikoj ljubavi.Tih zagrljaja posjetioca sa psom, nešto je što se nigdje drugdje ne može sresti, osim ovdje, na centralnom trgu grada Kostrome.
Spomenik psu danas nije nikakvo iznenađenje, ali čudo je kada na njega naiđete u centru grada. I to u Kostromi u gradu Zlatnog prstena ruske istorije i kulture, epicentru pavoslavlja, korjenu dinastije Romanovih, arhiteture…Naime, u samom središtu Kostrome, na trgu Ivana Susania-rodoljuba ruske zemlje – seljaku po zanimanju, nalazi se spomenik vatrogasnom psu Bobki . Iza podizanja spomenika krije se priča, urbana legenda što se odigrala u devetnaestom vijeku.
Vatrogasni pas Bobka je legendarni pas, urbana legenda, živeo je u centralnom dijelu grada Kostrome, u vatrogasnoj stanici i vjerno je pratio vatrogasnu brigadu, izvlačio stvari i, čak, malu djecu iz vatre. Stradao je pod točkovima vatreogasnih kola što je još zamagljenije u toj predivnoj legend o njemu. Iz te je legend, eto, proistekao je pomeni spomenik s pojmom Družok, što je oznaka za druga, prijatelja, jednoga, jedinoga.
Ako se oslonimo na znanja iz svjedske prošlosti, te bogate i nevjerovatne istorije, tamo ćemo pronaći mnoge podvige “čovekovih dragih prijatelja”, kojima su kasnije postavljeni spomenici. Primjerice, u Švajcarskoj postoji spomenik psu spasiocu. Hrabri Sveti Bernard spasio je 186 ljudi od lavina. Dva spomenika su podignuta psu po imenu Balt, koji je spasio ljude tokom epidemije na Aljasci. Postoje mnoge kamene,bronzane i druge skulpture-kipovi pasa spasilaca u Njujorku, Osaki, Edinburgu, Pavlovom psu u Sankt Petreburgu. Nemoguće je nabrojati sve gradove u kojima su postavljeni spomenici psima herojima.
Prvi spomenik psu
Mnogi istoričari vjeruju da je prvi spomenik u čast psu podignut u IV stoljeću. prije Hrista u blizini grada Korinta. Prema jednoj legendi, pas po imenu Soetr probudio je cijeli grad svojom glasnim laavežom kad su mu se neprijatelji neprimjetno približili. Neprijatelji su poraženi, a Soetra je nagrađena srebrnom ogrlicom s natpisom “Branioc i spasioc Korinta”, a potom postavljen je spomenik koji čuva uspomenu na to veliko djelo običnog (ili neobičnog) psa.
Ali, nigdje nema spomenika psu na centralnom gradskom trgu, i to ne bilo kojem gradu.U Kostromi, drevnom ruskom gradu, postojbini dinastije Romanovih.Gradu sa životom dugim preko hiljadu godina, gradu u kom sve vrvi od istorije i znamenitosti .
–Mi u Kostromi imamo svoju legendu, istoriju dostojnu ljudske zahvalnosti, našem najboljem prijatelju; psu Bobku, naš Družok, čudo nad čudima – govorili su nam, dok smo fotografisali spomenik i iščuđavali se ovoj ljepoti.
Pogled ka Volgi. Na trgu Ivana Susania, nekad se nalazio njegov spomenik, kog odavno nema, sad je tu samo Družok-spomenik vatrogasnom psu Bobki .
„Nazovi me i spasiću ti život“
Već više od stotinu godina postoji legenda o psu. Živeo je u gradu krajem 19. veka u vatrogasnoj stanici koja se nalazi na Trgu Ivana Susanina. Pas Bobka bio je sastavni dio lokalne vatrogasne brigade. Uvijek je pratio vatrogasce na putu, na zadatcima,pomažući da se ljudi ili stvari izvuku iz vatre. Bobka je, mislim, kujica, bila prava lokalna legenda, svi stanovnici Kostrome govorili su o podvizima ovog psa. Istorija slavnog psa nije potonula u zaborav, pošto je sredinom 20. vijeka pisac Kostrome, Leonid Kolguškin, dao novi život ovom legendarnom liku, opisujući Bobkinov herojski život u svojoj priči. Zahvaljujući tome, sjećanje na podvige vatrogasnog psa nastavilo se živeti, koja se završava riječima: „Nazovi me i spasiću ti život. Baciću se ka smrti, i ništa me ne može zaustaviti. Ako me pozoveš. “
Na inicijativu lokalne inteligencije 2006. godine, gradska uprava je dobila zahtev za podizanje spomenika legendarnom psu Bobku. Gradska vlast podržala je ideju o očuvanju sećanja na Bobka. Takođe, održano je i kreativno takmičenje za djecu “Bobkin pas – simbol milosrđa”, na koje se odazvalo više od 350 učenika iz kostromskih škola, 2009. godine na centralnom gradskom trgu podignut je mali bronzani spomenik Bobki, pored kojeg je postavljena kasica u obliku lopte-kugle, u koju su Kostroma i gosti grada stavljali male novčane donacije za potrebe lokalnog centra zazbrinjavanje pasa beskućnika i lutalica.
Kostroma-biser Zlatnog prstena
Kostroma je osnovana sredinom XII vijeka i njeno konstituisanje grada povezano je s vladavinom Jurija Dolgorukija. Isprva je Dolgoruki naredio izgradnju odbrambene tvrđave na rijeci Kostroma, ali kasnije je u blizini tvrđave nastao čitav grad u kojem je počela aktivno voditi trgovinu. Kostroma je bila izgrađena u potpunosti od drveta i zbog toga je više puta gorjela. Požari su prestali kada su Rusi naučili da grade kuće od kamena. Kostroma je postala utočište budućeg carstva Rusije. U manastiru Ipatijev krio se mladi Mihail Romanov, koji je postao osnivač dinastije Romanov, a koja je postojala do 1917. godine.
Foto Zoran M. Kos
Zlatni prsten (rus. Золото́е кольцо́) je prsten što „povezuje“ gradovi sjeveroistočno od Moskve, glavnog grada Ruske Federacije.Ovi starinski gradovi, koji su igrali značajnu ulogu u stvaranju Ruske pravoslavne crkve, čuvaju sjećanje na najvažnije događaje u ruskoj istoriji. Gradove nazivaju “muzejima na otvorenom”. U njima su jedinstveni spomenici ruske arhitekture iz razdoblja od 12. do 18. vijeka, uključujući kremlje,manastire i crkve.Gradovi “Zlatnog prstena” su među najslikovitijima u Rusiji, a posebno se ističu u njima ruske slavne istorije. U ove gradovi spadaju,”Zlatni prsten”: Sergijev Posad, Pereslavlj-Zaleski, Rostov Veliki, Jaroslavlj, Kostroma, Ivanovo, Suzdalj,Vladimir, Ribinsk, Uglič i Aeksandrov.
Izvor:https://ru.wikipedia.org/
Autor u “karantinu” u centaru Kostrome, 3500 kilometara od kuće, marta mjesec 2020.godine. 
Virginia Grande Dubdog White & Lord Nord Duncan Macleod
Moram da istaknem još jednom tu širinu ruske duše, gostoprimstvo i raširene ruke koje sun as dočekale u Rusiji uopšte, a posebno u Kostromi, gdje su moji divni domaćini Ljuba i Valentina Maslovna, učinili sve da ovdje budemo kao kod kuće. I još ljepše, moglo bi se reći: da budemo pravi gosti u dobrim, domaćinskim rukama. Otud i ovaj zapis koji je, čini se, nešto što će proširiti legenda o narečenom psu Bobku i spomeniku njemu s pojmom Družok*. Taj pojam, koji bi se na neki način mogao “prevesti” i kao drug, drugarčina, prijatelj i, možda, i više od toga, potvrda je ljudske brige o ljubavi čovjek spram psa, tog nerazdvojnog mu prijatelja. Zaista je bilo lijepo i ljudski razumno spoznati ovo, još jedno u nizu stotina “svjetskih čuda”. Ali, kada se ono javi iz te široke sveslavenske, ruske duše, onda je ta pojmovnost spomenika psu velika i lijepa, jedinstvena priča koja se ne da tek tako primiti, a mora se i na druge prenijetu. Činimo to zbog toga, a sa željom da razumijete legendu o Bobku i spomeniku Družok!
* DRUŽOK-Дружок (NAZIV SPOMENIKA)
U pokušaju da što vjernije prikažem moju impresiju nailazi sam čitav niz nepoznanica.Najveća je, svakako što vjernije zabilježiti i opisati doživljaj, međutim ništa manje nije i kako prevesti orginal ruski naziv, iskazan na ruskom jeziku:народное прозвище Дружок.
Kako to prevesti na druge jezike?
U literaturi sam našao različite prevode.
Dakle, DRUŽOK znači prijatelj od milja/dragosti, kao tepanje, a i nadimak je.
Zbog toga, sam odlučio, ostaviti orginalan naziv, kako je nazvan u Kostromi, i koristiti ga kao “terminus tehnikus”.
Putopisne skice By Zoran M. Kos
THE DOG REPUBLIC (25.8.2020.)
