Polarni psi su nasmijana i „izražajna“ lica, znaju da „zaborave“lajati, tad zavijaju kao vukovi. Uvijek su raspoloženi da vuku saonice, da jezde i nadasve obožavaju ljude.Vole da vole, svesrdno se trude da ugode „svom čovjeku”(vlasniku), sa velikom umiljatošću i voljom to čine.Otpornost na teške klimatske uslove i bezgranična ljubav, prema djeci i ljudima, danas je glavna karakteristika svih polarnih pasa.
Piše Zoran M.Kos, novinar i međunarodni kinološki sudija(FCI) / Foto i video: Z. M. Kos, Ivan i Kristina Levakov, vlasnici”Ice dog” i Valentin Maslov
Rusija je izuzetno velika i lijepa zemlja, najveća na svijetu, prostire se na dva kontinenta i ima devet vremenskih zona, pa nudi bezbroj mogućnosti sa svojih skoro 18 miliona kvadratnih kilometara.
Prostor kao što je Balkan i dobar dio Evrope, nekako je skučen, „zgužvan“, a pogled ograničen.Rusija je zemlja gdje prostora i pogleda ima u izobilju, ona je „komotna“ i nepregledna, a pogled „puca“ do beskraja.
Virginija Grande-“Белая зайка” i Елизавета Семенова 
“Epidemija sreće”:Virginia Grande Dubdog White
Virginia Grande, vragolasto i umiljato štene samojeda, iz naše odgajivačnice našla je novi dom u Kostromi, na ušću istoimene rijeke u rijeku Volgu, oko 400 km severoistočno od Moskve. Eto, ona je je glavni razlog da ponovo krenem put Rusije.Moja velika strast bila i ostala su putovanja. Do Moskve putujemo avionom, a dalje autom. Idealna prilika da obiđem „Zlatni prsten“, prsten istorijskih gradova severoistočno od Moskve. Posebno značajnih zbog svoje arhitekture, koja obuhvata građevine od 12. do 18. veka: manastire, saborne crkve, kremlje, trgove, crkve… Kostroma je jedan od gradova Zlatnog prstena, koji traje više od jednog milenijuma.
U Kostromi sve „vrvi“od brojnih znamenitosti.Teško je odlučiti šta odabrati za posetiti, mnogo toga zbog vremenske ograničenosti otpada.
„ICE DOG“-odgajivačnica zaprežnih pasa i rekreativni centar
Virginia Grande ostaje u Kostromi u društvu sa Dunkanom Lord Nordom, odraslim muškim samojedom, ja i moji domaćini krećemo put sela Oblomikhino udaljeno 30-tak minuta vožnje od Kostrome. Idemo posjetiti „Ice dog“odgajivačnicu zaprežnih pasa i rekreativni centar.
Rijeka Kostrma je zaleđena.Snijega nema, ali studeni ima. Sve do horizonta smrznuta ravnica sa vetrom koji ledi sve.Ovde sve ima neki poseban šarm, pa i hladnoća što ledi krv u žilam. Pored puta velike površine breze. Breza je nacionalno drvo, simbol ruske zemlje i sinonima ruskog prostranstva.
Veliko je ovo prostranstvo, „raskoš“ od daljine i kilometara. 
Na putu breza nacionalno drvo i simbol ruske zemlje. 
Sve je od drveta boksovi, kuća, gostoprimnica, putokazi... 
Puno osmijeha i ljubavi:Ivan i Kristina Levakov,”Ice dog”,Kostroma 
Obukao sam slojevito, bolje je reći upakovao se kao glavica zimskog kupusa. Što više slojeva, to toplije i sigurnije.Na ovoj čistini se vrlo dobro razumije zašto samo najjači opstali.
Gromoglasni lavež pasa je znak da smo stigli na odredište. Naravno, to je samo njihov način da pozdrave, da se raduju, svađaju ili pokazuju ljubomoru.Pred odgajivačnicom nas čekaju domaćini bračni par Ivan i Kristina Levakov, mladi,šarmantni i nasmijani ljudi.
Sve je od drveta boksovi, kuća, gostoprimnica, putokazi.Naokolo nepregledna ravnica …Veliko je ovo prostranstvo, „raskoš“ od daljine i kilometara.
„Naši posjetioci su uglavnom iz Rusije, ali ima i iz drugih zemalja. Niko ovde ne dođe slučajno. Naravno, za put se morate pripremiti.“, kaže Ivan Levakov, vlasnik „Ice Dog“-a i nastavlja-„Odgajivačnica je osnovana u junu 2013. godine. U to vrijeme smo imali 21 pasa, od kojih je 16 bilo sibirski haski i 5 samojeda.Oni što dođu jednom, vraćaju se nama opet .”
Izvodi Bananu, vođu-“lidera”pseće zaprege i nastavlja-„Sa velikom sigurnošću ovi psi obavlja svoju originalnu ulogu zaprežnog-vučnog psa, oni mogu povlačiti teret umerenom brzinom na velike razdaljine.Šape moraju da su kratke i zbijene, prsti prikupljeni i izvijeni u obliku luka, jastučići debeli i otporni, nokti kratki i jaki. Mora da postoji zaštitna dlaka između prstiju. Šape nisu ni izvrnute, a ni uvenute-hod i noge moraju biti bez greške.Kretanje zaprege mora biti ujednačeno i svi psi moraju biti u dobroj kondiciji,korak izdašan i siguran, a kretanje besprijekorano.“Banana ljubi Ivana dok on priča.
Selo Oblomikhino je oko 3 000 km od Bosne, poređenja veličine udaljenosti radi, do kraja ruskog sjevera i granice sa Aljaskom ima još dva puta toliko-6 000 km
“Posjetioci su nas prepoznali kao mjesto za opuštanje s porodicom i prijateljima vikendom ili bilo kojim radnim danom.”Ice dog”je idealno za bijeg se od gradske vreve i baš zato mnogi “trčeći”dolaze do nas.“,uključuje se u razgovor Kristina i kroz veliki osmijeh poziva- „Ne gubite vrijeme, dođite da nas posjetite!Naučit ćete puno o životu nevjerovatnih i umiljatih pasa psa: sibirskog haskog i samojeda. Kod nas imate priliku da doživite uzbudljivu avanturu vozeći se u psećoj zaprezi,vrijeme provedeno kod nam pružit će vam puno radost i nezaboravan doživljaj.Selekcija pasa zasniva se uglavnom na osobinama poput fizičke snage, otpornosti i izdržljivosti. Mi težimo idelnom radnom psu srednje veličine, ležernog držanja i energičnog hoda.“, dodaje Ivan.
Obuzela me velika tuga. Tuga što nema snijega.Ulazimo u kuću na nezaobilazni ruski čaj i druge ponude.
Domaćini pokazuju pehare i diplome sa takmičenja u trkama zapregana na kojima se takmičio i nastavlja:„Kako se odgajivačnica razvijala i širila imali smo nove ideje za rekreaciju.Pored vožnje psećim zapregama koja je naša osnova uveli smo i motornim sankama, a postepeno i mnogo drugih sadržaja za zabavu, rekreaciju i druženje: paintbal, bampernol, gađanje lukom i strijelom i sve su postala popularna među turistima.“
Sad u odgajivačnici je 28 odraslih pasa, sibirski haski su većinski i samojeda manjinski.Tu su i nekoliko dana stare bebe- leglo sibirskih haskih.Psi su smješteni u drvenim boksovima, dobro odignuti od zemlje, radi hladnoće i vjetra, jedna, predna strana je samo otvorena iz istog razloga.Poredani su u krug i svi otvori „gledaju“ u dvorište.Na svakom boksu ime i datum okota psa .
Bogatiom ponudom i raznovrsnim sadržajima privlače posjetioce: Vožnju motornim snkama. 
Gostoprimnica je velika i lijepo uređena prostorija za grupne posjete. 
Psa za sankanje prilično je popularna vrsta aktivnosti na otvorenom, ne samo za odrasle, već i za djecu.Svaki tim ima svoje “lidere”, pse trče u dvoje: Лея,Мия,Банан,Дар,Хард,Лайза,Хорс,Елка
Gostoprimnica puna gosti.
Proporcije i oblik tela ovih pasa pokazuju uravnoteženost snage, brzine i izdržljivost . Izgledaju puni snage, slobodno i neumorno. Pogledajte bilo koji video zapis ili fotografiju psećih zaprega u punom pokretu i uvjerićete se da su „SVI U KORAK“.
Od pas koje srećemo po ringovima, oni što mogu „proći“kroz standard rase i ovi psi se razlikuju. Ovdje je „lijep izgled“ u drugom planu, a i uši dosta „labavije“… Psi u ringovima “pucaju”od uređenosti, a ovi od radne sposobnosti i velike izdržljivosti.
“Uši radnih zaprežnih pasa „stradaju“ na takmičenjima kada pretrčavaju protivnika.Kada se ekipe trče jedna pored druge, često se dogodi da se psi počnu boriti sa drugim timom.…”objašnjava Ivan.
U početku bješe vuk…
Ovo je prilika da se posjetimo istorije i nastanku polarnih rasa.Postoji vrlo malo pisanih dokumenata, predanje kaže da su pola-vukovi jer su plemena ostavljala ženke tokom noći da ih upare vukovi. Mnogi se sa tim ne slažu…Prvi pisane tragove o polarnim psima „o belim psima koji vuku sanke“ ostavio je Adam Brand 1696. godine.
Samojedi je ime za niz manjih plemena nastanjenih u sibirskom području istočno i sjeveroistočno od Urala.
Foto by Wikipedia.
Samojedi:Tradicionalno uzgajivači sobova i šamanisti.
Oni uzgajaju sobove i zbijaju šale sa svojim bogovima.
Foto by Wikipedia.
Samojedi (rasa pasa) im duguju ime :Narodi Samojedi.
Путь к святилищу. Фильм Андрея Головнёва.
Put do svetišta. Film Andreja Golovnev,etnograf i redatelj u ulozi hodočasnika koji putuje s Samojedi/Nenitskim narodom do poznatog svetilište Sedam Čumova na sjeveru poluostrava Jamal.
Kao što znamo, život naroda Severa zavisio od okrutnih klimatskih uslova. Zanimanja autohtonih naroda su bila i ostala isključivo tradicionalna: lov, ribolov, gajenje irvasa – jeleni koji vuku Djedu Mrazu saonice, što podrazumeva nomadski način života.Naravno, svi su imali i „svoje“ pse.
Malemuti, Korjaci, Aleuti, Čukči, Samojede su starosedeoci ruske zemlje oko Beringovog mora, Kamčatke i Aljaske.One Aljaske što je je prodata Americi 1867. godine u paketu zemlja i ljudi za manje od 5 dolara po kilometru kvadratnom!
Tradicionalni način života severnih naroda, zasnovan na tesnoj vezi sa prirodom.Narodi i plemena koji su ušli u legendu po svojim četvoronožnim prasa kojima je život jedino moguć u zemlji okovanom vječim ledom.Odvojenost i samoizolovanost iznjedrila je grupaciju pasa pra tipa, grupaciju za koju nauka tvrdi da je najbliža vuku, a koju će mnogo kasnije kinologija nazvati Nordijskim ili polarnim rasama pasa.Istraživanja pokazuju da je prošlo 5.500-4.000 godina kako su sjeverne rase pasa učvrstile su svoje karakteristike po kojim ih danas poznajemo.Po sistematici Međunarodne kinološke federacije (FCI) svrstani su V grupu u pra tip/primitivni tip pasa.
Priča o Polarnim psima…
Surova klima stvorila je od običnog života veličanstvenu vezu čoveka i polarnog psa. Živeći neprekidno,puna 24 časa zajedno počeli su imitirati jedni druge, pogotovo kada je podmladak u pitanju. Psi su toliko zavoleli decu da su se prema njima odnosili kao prema svojim mladuncima. Tokom hladnih noći spavali su sa njima, grejući ih toplim telima, a tokom gladnih dana jeli su istu hranu. Polarni psi su nasmijana i „izražajna“ lica, kadkad znaju da „zaborave”lajati , tad zavijaju kao vukovi. Uvijek su raspoloženi da „vuku saonice“- da jezde i nadasve obožavaju ljude.Vole da vole,svesrdno se trude da ugode „svom čovjeku” (vlasniku) i to rade sa velikom umiljatošću i voljom.
Ivan :”Banana je “lider”-vođa, on predvodi pseću zapregu.”
Pisac ovih redova dobro “upakovan”.Džemper preko dva džempera,suknene čarape i ruske čizme, farmerke preko termo rublja, sve uduplo...
DANAS POLARNI PSI IMAJU „DRUGU“ NAMJENU
Oni su danas odlični takmičarski psi u zapregama na kratke i duge „staze“, u nadmetanjima ko može teži teret „da povuče“, za „vođenje“ slabovidih lica ili kao terapeuti za ljude, a pre svega dece ometene u razvoju, kao svojevrsni „fitnes treneri“, kao psi za pratnju i razonodu kao naši „najbolji prijatelji“-ljubimci u sve otuđenijim životima u velikim gradovima i još većim megapolisima.Mnoge i brojne od priča o polarnim psima su vrlo nalik izmišljenim, ne treba se čuditi tome, budući da mnogi vlasnici pasa, naravno i vlasnici psećih zaprega, često iz prevelike ljubavi prema svojim psima, pripisuju ljudske osobine.
BIJELI OČNJAK, ZOV DIVLJINE…
Foto by Wikipedia
Iako su Indijanci i Eskimi koji nastanjuju Aljasku od pamtimvjeka za prevoz koristili zaprežne pse, tek najezdom „bijelih“ kopača u vrijeme zlatne groznice čiji opstanak uveliko zavisio od ovog vida transporta, polarni psi su došli u prvi plan.Za veliki pohod sjevernih pasa u svijet „kriv“ je legendarni Džek London (1876.-1916.) čiji su romani, iako romansirani, skrenuli veliku pažnje na život ljudi na Aljasci tačnije život i povezanost pasa i ljudi, a posle „Belog očnjaka“, prvo legenda, a za njom i sjeverni psi osvojili su ostatak svijta.
Mladi Džek London,mnogo prije nečgo će početi baviti se pisanjem, našao se na Aljasci kao kopač zlata.Očaran viđenom neraskidivom vezom čovjeka i psa, kasnije napisaće knjige Bijeli očnjak , Zov divljinei mnoge druge. Romansirane priče o Baku, Džeriju, Majklu nikog nisu ostavile ravnodušnim.Njihovom pojavom skreće pažnju svjetske javnosti na život ljudi i pasa na Aljasci, o velikoj ui neraskidivoj povezanosti pasa i ljudi u ledenim bespućima Aljaske.
„TRKA ZA ŽIVOT“
Iditarod – „trka hiljadu milja“, zvanično je;Iditarod: Posljednja velika trka (The Last Great Race)najžešći je test izdržljivosti za polarne pse danas.Održava se od 1967 svake godine početkom marta na Aljasci i podrazumeva vožnju zaprežnih pasa od Enkoridža najvećeg grada Aljaske, pa sve do grada Noma. U njoj učestvuju mašeri, vozači sanki i njihovi psi. Trka je duga 1000 milja – oko 1 700 kilometara i predstavlja veliki izazov, jer se za vreme trajanja odvija u teškim uslovima prolazeći preko planinskih venaca, zamrznutih reka, gustih šuma, puste tundre i kilometara obala na vetrometini.
Iditarod, trka koja je počela davno …
To je ona čuvena ‘priča o Baltu -trka sa vremenom’, i borba i za opstanak jednog sela čiji stanovnici svoje živote duguju dlakavim, četvoronožnim zapregama, požrtvovanim mušerima („vozačima“), čija će hrabrost, sposobnost i izdržljivost kasnije preći u legendu… Selo Noum na Aljasci 1925.godine, epidemija difterije, spasonosni serum što su donijeli zaprežni psi i njihovi mušeri danas planetarna legenda.
Polarni psi , posle „trke za životi“kroz bespuća i oluje u zemlji vječitog leda na -50 C, noseći spasonosni lek za selo Noum, odlaze u mit i legendu.
Photo by:Jay Christensen/AP
Zaprežnim psima u čast!
U Centralnom parku u Njujorku podignut je spomeniku spomen psima učesnicima ove trke, posebno mjesto pripalo je aljaskom malamutu Boltu,vođi posljednje zaprege( zaprega =tim= čovjek-mušer + psi ), koja je poslije 1250 km za 127 i po sat stigla u Noume.
Spomenik Boltu u Central parku u Njujorku. Onje uginuo 1933. godine, a bio je star 14 godina. Njegovo telo je sačuvano u muzeju u Klivlendu.
Foto by Wikipedia
Iditarod 2020: U čast “Trke života!”
(The Last Great Race):https://iditarod.com/
IMENA RASA
Znamo da su psi dobijali imena po plemenima-narodima koji su ih odgajali. Aljaskinskiji Malamut po plemenu Malhemute indijanaca, Sibirskii Haski po Eskimima, Samoedskaja sobaka po Samojedka(ili Samojed) narodu.
Danas u većini slučajeva u Americi sve vučne pse nazivaju „husky dogs“.Slično „američkoj praksi“ čini i naš domaćin Ivan nazivajući Samojeda:„Samojedska lajka“ – Самоедской Лайки!
Surova klima sjevera stvorila je od običnog života čudnu i neraskidivu, čudno isprepletenu vezu čoveka i polarnih pasa.Tokom hladnih noći spavali su u zaklonima u jednoj postelji, grejući ih toplim telima, a tokom gladnih dana jeli su istu hranu. Ta velika i bezgranična ljubav je danas glavna karakteristika svih polarnih pasa. Čini se da se mentalitet polarnih pasa prenosi i na odgajivače.Naroda i plemena koji hiljadama godina žive u harmoniji sa prirodom u surovim uslovima Severa i Polarnog kruga.
Zimska čarolija… 
Ivan i Kristina Levakov
Potpisnik ovih redova sa Ivan i Kristina Levakov, Kostroma, Rusija. 
Ivan: “Sa “ormom” i vezovima treba znati…”
Srdačnost na svakom koraku. Osjеti sе toplina ruske duše.Svakako, rеd jе da istaknеm gostoprimstvo naših domaćina, jer poznato gostoprimstvo potvrdilo sе i u našеm slučaju.Pun prelijepih utisaka, novih saznanja i prijatelja sa torbom punom darova odlazim iz „Ice dog”-a!Ovo mjesto vrijedi posjetiti,”Ice dog” odlično mesto za odmor i rekreaciju. Ako vas put nanese u Kostromu, nemojte da propustite “Ice dog”. Ovo mjesto je naročito pogodano za one ljudi koji vole polarne pse, život u prirodi i jedinstvena je prilika da saznajte koje to osobine krase ove divne divne ljude i pse sa sjevera.
Uprkos, gadnim vremenima i udaljenosti, ja sam naumio ponovo put ka Sjeveru, ta velika studen ima neku čudnu toplinu u sebi, samo da se sa puta skloni ovaj nesrećni COVID-19.
A, Vi?
DOBRO DOŠLI! 
Literatura:
Головнев А. В. “Говорящие культуры: традиции самодийцев и угров.” Екатеринбург: УрО РАН, 1995.
Андреи Владимирович Головнев & Gail Osherenko:Siberian Survival:”The Nenets and Their Story” Ithaca, New York: Cornell University Press, 1999.
“The Samoyed peoples and language”–Péter Hajdú, Indiana University, 1963
Nikolaj Ševčenko”:Tri autohtona naroda Rusije koja preziru civilizaciju i žive po običajima svojih predaka” (2020, Russia Beyond)
„ICE DOG“možete pratiti na Instagramu:https://www.instagram.com/ice_dog_44/?hl=sr
Autor: Zoran M.Kos, novinar, publicista i međunarodni kinološki sudija
THE DOG REPUBLIC™: (17.4.2020.)
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst podijelite ga na društvenoj mreži!
Copyright © 2019-2020 THE DOG REPUBLIC. Sva prava zadržana.
The True Story of Togo: Siberian Husky Sled Dog Hero of 1925 Nome Serum Run://www.akc.org/expert-advice/news/togo-siberian-husky-sled-dog-hero-of-1925/?fbclid=IwAR0rXThywPdt2UpLOgi5vxS64qh3yUN9fFN1I2xz1Bzg–KHclhO3i4If5E
