Ima više rasa špiceva: norveški, švedski, finski, italijanski, japanski i njemački špic.Vrlo često pod nazivom špic misli se(samo) na pomeranskog –patuljastog njemačkog špica, koji je ujedno i najmanji predstavnik špiceva.Danas je poznato pet vrsta njemačkog špica:vučiji, veliki, srednji, mali i patuljasti (toy) -pomeranski špic, kako javnost razumije(zbunjuje) sve ovo…
Razgovarao Zoran M.Kos / Foto:Arhiva porodice Banović i Z.M.Kos
Adisa, kinolog, odgajivač pasa, ekonomista, majka , domaćica… Šta je od svega ovoga najviše ?
-Adisa je od svega po malo u vrijeme kada se to zahtijeva od mene, ali prije svega sam majka. Imam dvoje djece. Deni uzrasta od 12 godina i Una uzrasta od 10 godina. Mada se može reći i da sam majka 6 pomeranaca koji nikad neće odrasti i uvijek će zavisiti od mene.
Kada si se zaljubila u pse i shvatila da će oni, i to vrlo brzo, postati dio tvog svakodnevnog života?
-Ljubav prema psima se rodila još u osnovnoj školi. Uvijek sam imala ljubimca. Bio pas ili mačka. Govorila sam uvijek, ako se udam i budem imala djecu, oni će uživati u kućnim ljubimcima kao što sam i ja uživala u djetinjstvu. Moji roditelji su razumjeli tu ljubav prema kućnim ljubimcima pa nisu oklijevali da mi priušte to zadovoljstvo.
Ko je i kako na Tebe presudno uticao da odabereš rasu koju i sada gajiš? Otkud ljubav prema Pomerancu?
-Ljubav prema pomerancima je došla sasvim slučajno. Moj sin je prije par godina napisao pismo Djeda mrazu kako želi malog čupavog psa. Moja sestra je pročitala to pismo i kupila mu pomeranca. Našeg prvog mužijaka koji ima 6 godina. Moja ćerka kad je vidjela da je sin dobio psa, par mjeseci je tražila da i njoj kupimo čupavu curicu. Moj muž je popustio i odlučio kupiti i njoj ženku pomeranca. Tako da mogu reći da su djeca uticala na mene i na odabir rase koju gajim.
Kako su izgledali Tvoji kinološki počeci, šta si smatrao da znaš, a šta ne?
Moji kinološki počeci su bez obzira na literature i razgovor sa ljudima bili teški. Tek kad sam dobila prvo leglo shvatila sam da ništa ne znam, a sve do tad sam smatrala da sam spremna za taj poduhvat. Sreća moja, uvijek ima odgajivača sa dugi niz godina iskustva koji su bili uz mene na svaki moj poziv. Poslije prvog mog legla dugo sam razmišljala da li opet da imam štence. Nije samo carski rez, presitni štenci i nespavanje problem već emotivna vezanost za štence. Teško sam se odvojila od svojih prvih štenaca.
Ko je Adisa Banović?Kratka biografija…
-Rođena sam 09.04.1982. godine u Banja Luci. Osnovnu školu i Srednju Ekonomsku školu sam završila u Banja Luci. Ekonomski fakultet u Banja Luci, smjer finansijski menadžment, završila sam 2007 godine. Diplomirala na temu „Motivacija kadrova u funkciji povećanja poslovnog uspjeha“. Nakon diplomiranja upisala sam na Ekonomskom fakultetu postidlomske studije na smjeru Svjetska trgovina i Evropska unija. Položila sam sve programom predviđene ispite i prijavila magistarski rad pod temom „Međunarodni finansijski izvori u funkciji ostvarivanja makroekonomske stabilnosti Republike Srpske“.
Bila zaposlena u NLB Razvojnoj banci a.d. Banja Luka od 2007. godine u Službi upravljanja rizicima i radila kao Viši stručni saradnik na upravljanju kreditnim rizicima do juna 2014. godine.Bila angazovana kao spoljni saradnik na Banja Luka College – BLC na predmetu Bankarsko poslovanje, tri godine.
Član Upravnog odbora Izvozno kreditne agencije (IGA) od 2012 godine. Trenutno sam u drugom mandatu kao predstavnik RS iz reda bošnjačkog naroda (Parlamentarna skupština BIH Odluka br:04-02-2-635-1/17 od 05.10.2017. godine).
Zaposlena sam od 1. jula 2014. godine u Agenciji za bankarstvo Republike Srpske u Službi Off-site kontole kao Viši stručni saradnik off-site kontole, unutrašnja kontrola banaka.
On line seminar organizovan u junu 2016. godine od strane Svjetske banke na temu „Opšti pregled EU direktiva vezanih za korporativno finansijsko izvještavanje i finansijski izvještaji banke na polugodišnjim i godišnjim osnovama“, izlagala probleme banke koju zastupam kao supervizor.
Prisustvovala radionicama vezano za metodologiju AQR (kvalitet aktive banaka) u oktobru 2016. godine organizovana od strane Svjetske banke.
Narodna banka Srbije (koledž supervizora) organizuje svake godine u decembru mjesecu, čime moje analize na temu „Najvažniji trendovi u bankarskom sektoru, finansijska pozicija, korporativno upravljanje, procjena najvažnijih rizika, ocjena adekvatnosti kapitala Banke i supervizorke aktivnosti“, učestvovala dvije godine za redom.
Tokom 2018 godine sam prešla na poslove Odjeljenja za nadzor nedepozitnih finansijskih organizacija i još uvijek sam na tim poslovima.
Ima više rasa špiceva: norveški, švedski, finski, italijanski, japanski i njemački špic.Vrlo često pod nazivom špic misli se(samo) na pomeranskog –patuljastog njemačkog špica, koji je ujedno i najmanji predstavnik špiceva.Danas je poznato pet vrsta njemačkog špica:vučiji, veliki, srednji, mali i patuljasti (toy) -pomeranski špic, kako javnost razumije(zbunjuje) sve ovo…
-Problem onih koji kupuju pomeranca kao ljubimca je u tome što se pored svih vrsta medija koji su nam dostupni, neće ili ne znaju da se informišu. Uvijek se vode tim šta su kod nekoga vidjeli pa to hoće da kupe ili biraju legla koja nisu registrovana pa to uveliko izaziva probleme i prodaju se mali špicevi umjesto pomeranca. Uveliko je javnost zbunjena zbog sličnosti pasmine.
Otkuda ime Tvoje odgajivačnice?
BANDU znači Banović Adisa, Nemanja, Deni i Una. Sastavljena od početnih slova naših imena. Što znači da je porodična ljubav uključena u odgajivačnici.
Kako se Una i Deni snalazi sa toliko ljubimaca?
-Una i Deni obožavaju svoje pse i da se njih pita imali bi duplo više. Oni su moja i lijeva i desna ruka. Izvode pse, hrane ih, naučili su kako se održavaju, znaju prepoznati kad nekog nešto boli prema promjeni raspoloženja i pomažu oko hranjenja i čišćenja štenaca kad imamo leglo. Svojim načinom života sa psima, djeca se uče odgovornosti i stasaju u zrele ljude pune razumjevanja.
Kakvo je stanje u tvojoj odgajivačnici?
-Stanje u odgajivačnici je takvo da psi imaju svoju sobu, svoje krevetiće I svako svoju zdjelicu. Poštuje se hijerarhija. Mladji psi nikad ne diraju hranu od starijih pasa, ne diraju njihove krevetiće, a igračke svi obožavaju.
Možeš li nabrojati neke vaše posebno značajne pse?
-Svaki od mojih pasa je po nečemu značajan. Učestvovanje u tv emisijama, reklamama, igra sa djecom u naselju, psi koji su otišli javnim ličnostima i drugo.
Koliko je Tvoja odgajivačnica odgojila pasa? Koje ste sve kinološke rezultate postigli i jeste li njima zadovoljni?
-Do sad sam odgojila 16 pasa s obzirom da pomeranac šteni mali broj štenaca I da ih je teško odhraniti. Kujama preskačem tjeranje I čekam da se vrate u potpunosti u normalu. Neki od naših dostignuća su CHjRS, CHjBiH, CHRS, CHBiH, BOB, Junior CAC, Prvo mjesto u junior handling, Prvo mjesto dijete I pas, Najljepša beba (BBiS). Trenutno sam zadovoljna postignutim rezultatima, ali idemo dalje.
Možeš li se sjetiti još neke zgode Tvojih pasa?? INTERESANTNO…
-Najinteresentnije kod mojih pasa je kad odrasli psi uče štence kako dobrim stvarima (gdje se piški, jede, da ne smiju gristi papuče i druge stvari) ali ih uče i glupostima (kako gristi toalet papir, napraviti snjeg od pseće pelene i ukrasti dječije čarape).
Ima li novca danas u kinologiji? Ko, u celoj toj priči, po Tebi, najviše zarađuje a ko gubi?
Ja do sad nisam zaradila od mojih pasa, više sam u gubitku, ali ljubav se ne kupuje novcem. Stalna njega pasa, kvalitetna hrana, suplementi, vakcinacija, čišćenje od parazita, ampule za buve I krpelje, izložbe pasa, kupanje pasa, handler, groomer pasa, održavanje zuba pasa I drugo ako se želi imati zdrav pas. U ovoj priči kinologije najviše zarađuju neregistrovane odgajivačnice, neregistrovana legla I oni čiji psi kote štence jedno za drugim tjeranje I koji su namjenjeni samo za hiperprodukciju. Tu nema ljubavi, pažnje I vremena za igru sa svojim psom. To nisu ljubimci, to su strojevi za rađanje.
Savjet za buduće vlasnike pomeranca:
-Pomeranac je pravi izbor za vas ako želite psa koji je?
Pomeranac je kućni pas. Pas koji je jako aktivan i želi igru i više kratkih šetnji. Voli da je u krilu vlasnika i da se stalno kreću zajedno.
– Izbegavajte pomerance, ako ne želite da se nosite sa?
Izbjegavajte pomerance ako ne podnosite lavež pasa. Pomeranci su lajava pasmina. Ako nemate vremena za redovno četkanje i održavanje dlake i ako ćete psa držati zavezanog napolju i u boksu.
Da li misliš da se kinologija u nas poprilično komercijalizovala i da se sve vrti, u stvari, oko novca, prodaji štenadi i pasa, zaradi “bez motike”?…
-Kinologiju neću spominjati kao globalnu cijelinu, već samo uzgoj pomeranaca. Danas svako želi da se bavi uzgojem pomeranaca, jer misle da tu leže pare. Kroz ovih godina uzgoja, uvjerila sam se da su mnogi odustali brzo, a drugi postali dobri I posvećeni odgajivači. Oni koji su odustali brzo, svatili su da uzgoj pomeranca jako težak I da okot nije lak. Ženke se uglavnom kote carski I teško se podiže štene od 80 grama. Zarada “bez motike” je kratkog daha, a život je dug.
Šta Ti primećuješ, najveće zablude o rasi koje vladaju u javnosti?…
-Najveća zabluda o rasi je da su svi pomeranci isti. Nisu. Razlikuju se po bojama koje su priznate od strane FCI I one koje nisu priznate. Razlika u tipu glave I njuške. Prema njuškama dijele se na fox face (tip njuške lisice-kratka špic njuška), teddy face (obla široka punija njuška) I doll face (njuška slična pekinezeru). Razlika u tipu dlake. Ona može biti gusta vunasta dlaka sa vunastom podlakom I padajuća dlaka sa vunastom podlakom I oči koje su za pomeranca karakterističe da su bademastog oblika, ali se kod teddy face uglavnom pojavljuju sa okruglim očima.
Gde vidiš svoju rasu-pomeranca i sebe sutra? Neki viču da samo oni imaju prave pomerance, drugi kažu…
-Pričati šta će biti sutra, je jako daleko. Držimo se onoga što možemo postići danas. Sebe I svoje pse I ako ne bude odgajivačnice, vidim ispred kuće kako oni trčkaraju, a ja uživam gledajući ih sve zajedno. Mi smo porodica. Šta je pravi pomeranac? Može li neko definisati? Kako za nekog možemo reći da nije pravi pomeranac. Svaki pomeranac koji zadovoljava standard FCI po svim kategorijama se smatra pravim pomerancem. Neki su boljeg kvaliteta neki lošiji kao I kod ljudi, ne možemo svi imati gustu bujnu kosu. Genetika je čudo.
Smatrate li sebe srećnom osobom i odgajivačem i kinologom? Na kraju, kakvu poruku šalješ svojim kolegama, kinolozima, ljubiteljima pasa.
Naravno da sam sretna osoba. Biti okružena ljudima koji me vole, koji prihvataju ono što ja volim, prenjeti ljubav prema životinjama svojoj dijeci I od njih napraviti prave ljude da kroče kroz život puni samopouzdanja I vrlina. Porodica na prvom mjestu, a tu porodicu proširiti sa kućnim ljubimcima, to je dom pun smjeha, ljubavi I razonode. Poruku koju mogu poslati je to da uvijek radimo nešto što nas čini sretnim I zadovoljnim čovjekom. Raditi nešto samo zbog para, tu nema sreće I ljubavi. To je samo površno zadovoljstvo.
Zajedno smo učestvovali u projektu III izdanja knjige „Ilustrovana bajka o prijateljstvu”, zar ne?
-Da. To je projekat na koji sam ponosna. To je projekat koji će ostaviti traga dugi niz godina I kad ne bude mojih pasa, a možda ni odgajivačnice. Moja djeca će odrasti, postati ljudi I svojoj djeci pokazivati knjigu u kojoj su njihove slike I slike njihovih pasa koji su im krasili djetinjstvo. Slovo na papiru ostaje kao spoznaja za neko vrijedno djelo I za nečiji rad, trud I zalaganje u svijetu kinologije. Hvala Gospodinu Zoranu što je ukazao čast mojoj odgajivačnici I povjerenje moje porodice.
Zgode i nezgode sa pomerancima…
-Zgode I nezgode je uvijek teško prepričati. To su neki od trenutaka koje sam ja uspjela zabilježiti video snimcima a neke su samo ostale u sjećanju. Prema mom mišljenju najsmješnija situacija je bila kad su djeca igrala žmire sa dva naša psa. Moja Una se sakrila sa psima u ostavu, a Deni ih je tražio. Lupao po kući sklanjajući stvari dok ih je tražio a onda ih I dozivati, a psi su ćutali kao I Una. Imala sam osjećaj kao da razumiju igru. Kad su izletili iz ostave, Una je galamila, psi lajali, a Deni se počeo smijati.
O planovima?Na kraju, slobodno reci sve ono što Ti je na duši, a ja te, slučajno ili namerno, nisam pitao…
Kažu da u životu nije dobro planirati, jer ako se planovi neostvare, ljudi se razočaraju. Ipak imati neke naznake šta dalje, to puno znači. Trenutno imam plan da svojoj ćerki ispunim želju I nabavim ženku u boji koju trenutno nemamo, a to je njena rođendanska želja. Posjetiti Svjetsku I Evropsku izložbu pasa. Ostvariti poznanstva širokih razmjera, proširiti vidike, prikupiti nova saznanja I iskustva o rasi. Klub pomeranaca, da li je to moguće? Samo neka od razmišljanja. Napisati knjigu “Život sa pomerancima”. Za to je potrebno vrijeme i veliko iskustvo sa rasom. Ovo su samo neke od naznaka šta dalje, ali vrijeme će pokazati svoje.
DJECA PUTEM RODITELJA
Una:
-Iako mi je tek deset godina, imam čak šest svojih psića, naj-ljepših i najboljih prijatelja. Brinem o njima i to su, zapravo, ta briga o njima, staranje da budu što je moguće ljepši, moji vanškolski, glavni zadaci i poslovi.Nemam među njima, nikakvog razdvajanja, podvajanja, ali ima istina da je moj prvi, dobijeni psić, moja najveća ljubav. Naravno, tog prvog psića dobila sam od roditelja i od njih sam spoz-navala vrijednost i bitnost ljubavi prema psima. Zovu to kinologija, a ona je, koliko sam spoznala, nauka o psima, a ljubav za pse je nešto drugo. To je, prosto, naše ljudsko razumijevanje za postojanje pasa. Kad sam dobila knjigu našeg poznanika, gospodina Zorana M. Kosa „Moj prijatelj pas“, čitajući je, saznala sam da je i veliki Čika Jova Zmaj imao razumijevanje i ljubav za pse. A pošto njega volim kao pjesnika, vjerujem mu i shvatam njegovu bliskost psima kojima je posvetio i pregršt svojih stihova.
Deni:
-Imam dvanaest godina i idem u sedmi razred osnovne škole. Imam svoje obaveze prema onim psima koje ja, eto, zovem svojima. Volim posebno da idem na razne manifestacije, posebno na izložbe,na kojim sam, sa roditeljima, bio puno puta. Psi su mi ljubimci kojih se ne bih mogao lako riješiti i zato sam s njima i volimo se jer koliko god ja volim psa, toliko, možda i više, psić voli mene. Naročito su lijepi i izuzetni dok su još mali. Mama i tata su oni koji vode osnovno, teoretsko i uzgajivačko znanje, a mi, djeca, koji smo pošli njihovim putem, tu smo da se obučavamo i koliko sutra znamo sve što nam treba u ovoj posred-nosti, ovoj ljubavi za pse i njihov život. Jer, pas je živo biće sa svim 100svojim navikama, potrebama i odlikama, U tom smislu, zaista, naši su odnosi i postavljeni: kad psiću dadneš nešto da pojede, on ti traži poljubiti ruku, a to je nešto što je najljepše. To sporazumijevanje i sapsjećanje ljubavi.
Adisa:
-Nismo uticali na djecu niti ih, ne daj Bože, natjerivali da se druže s psima. Sami su, vidjevši od nas, roditelj to primili i pošli na-šim putevima. A, molim vas, ima li išta ljepše nego da vašim tragom krenu vaša djeca od malena, jer moji su Deni i Una odmah pošto su obrazumili, pošli s nama u osvajanje ljubavi pasa i za pse. To je garancija da smo nešto učinili što imaju i mogu naslijediti naša djeca. Jok ako tome dodamo da je to nešto lijepo, plemeni-to, zanimljivo i pozoitivno, oda je to osjećanje upotpunosti sasvim drugačije. Ljubav ljudi i pasa je nešto što mora da se rodi, da se razvija i podgrijava, što ima smisla i potrebu za razumijevanje. Zaista smo ponosni roditelji što imamo takvu djecu koja nas, bar za sada, podržavaju i prate u našem opredjeljenju…
Bandu stars pomeranian kennel //www.facebook.com/Bandustarspomkennel
THE DOG REPUBLIC(7.01.2020.)
