Psi sa brahiocefaličnim sindromom trebaju niz korektivnih zahvata kako bi uopće mogli normalno živjeti, a život im je zbog svega navedenog znatno smanjen i često je težak psu ali i vlasniku.
Htjela bih naglasiti da to ne znači da treba potpuno prestati uzgajati neke pasmine pasa, već treba prepoznati taj problem i isključiti takvog psa iz uzgoja, budući vlasnici pasa trebaju prestati kupovati pse koji imaju takav problem, kinološko društvo treba prestati izdavati rodovnice za problematične i nezdrave pse, a mi veterinari trebamo pokušati objasniti sebi i uzgajivačima da im takav pas donosi ekstra troškove, da je takav pas problem za anesteziju, da može doći do niza problema kasnije sa takvim štencima i da novčana satisfakcija nije jedini razlog zašto radimo ovaj posao.
Razgovarao Zoran M.Kos, urednik THE DOG REPUBLIC / Fotografija:arhiva Vlatke-Antonije Csik i Pixabay
Do našeg poznanstva je došlo posredstvom pasa iz moga uzgoja, a posebno onih koji gravitiraju ka Zagrebu, pa se tako sretasmo u njenoj klinici, odakle je ona pratila njihovo zdravlje i zdravo odrastanje. Riječ je o gospođi Vlatki- Antoniji Csik, doktoru veterinarske medicine, uvijek raspoložena, nasmijana, pozitivna i draga osoba, neizmjeran prijatelj životinja i, što je najvažnije, izuzetno veliki stručnjak u svojoj struci.
Hvala Vam što ste odvojili vreme za ovaj intervju.Šta bi ste istakli iz vaše radne biografije i koliko je po Vama bilo pacijenata sa likom psa kod Vas u toku vaše bogate i plodonosne prakse sa zdravljem malih životinja?
Zahvaljujem na pozivu. Uvijek me veseli raspravljati o aktualnim temama, pa makar one i nisu baš ugodne. U veterinarskoj praksi sa malim životinjama radim već 20 godina, susrela sam se sa mnogim problemima i izazovima, dijagnosticirala i liječila mnoge bolesti, jako volim posao koji radim i nije mi teško razgovarati sa vlasnikom ili uzgajivačem koji je spreman prihvatiti moju pomoć ili savijet. Mislim da sam okvirno u ovih 20 godina pregledala preko 20 000 pasa.Zadnjih 10 tak godina puno radim sa uzgajivačima pasa, smatram to privilegijom i sretna sam što su mi povjerili svoje pse.
Ništa nije od juče, pa ni Brahiocefalični sindrom(BS) -poremećaja disanja kod brahicefaličnih rasa kod pasa. Brahiocefalični sindrom, kolaps, produljeno meko nepce, sužene nosnice…Kako izgleda BS iz Vašeg iskustva i kliničke prakse veterinarske ambulante“Ljubimac“?
Brachiocefalični sindrom najčešće susrećemo kod pasa iz tzv. forsiranog uzgoja kod pasa koji su uzgojeni sa sabijenim kostima lica, suženim nosnicam i produženim mekim nepcem. Takva anatomija glave psu djelomično blokira dišne puteve što uzrokuje nepravilan razvoj hrskavičnih prstenova dušnika. Pas ima simptome glasnog i otežanog disanja, a u otežanim uvjetima ostaje bez daha i svijesti, teško se kreće, kašlje, slini i ima pojačane plinove, što nastaje kao posljedica otežanog gutanja.
Vlasnici bolesnog psa dovode u ambulantu jer su primijetili da im je pas jako umoran, ne želi se kretati, samo dahće, slini i guši se, sluznice oka i usta su ljubičaste boje, jezik je vani , a usta su stalno otvorena , jer ne može doći do zraka. Zbog prije navedenih simptoma dolazi i do dodatne upale već i onako suženih dišnih prohoda, povećava se tjelesna temperatura psa, pa dolazi i do pregrijavanja tijela što može biti i smrtonosno. Bolestan pas treba niz korektivnih zahvata kako bi mogao normalno živjeti.
Osim što sam sama svjedokom da psi određenih pasmina, u koje ne spada samo engleski , francuski buldog i mops nego i pasmine kao što su to stafordski bulterijer, bordoška doga, kavalirski španijel kralja Charlesa i mnogi drugi, imaju problem sa tom bolešću, postoji niz stručnih članaka koji to opisuju.
Jedan od takvih članaka koje sam pročitala govori o posljedicama pasa sa brahiocefaličnim sindromom u veterinarskoj praksi, sagledano sa strane veterinara iz Australije. Oni navode niz komplikacija koje se dešavaju vezano za forsirani uzgoj brahiocefaličnih pasa. Tako spominju da brahiocefalične pasmine sa BC sindromom imaju 3,5 puta veću šansu da obole od nekih poremećaja i bolesti gornjih dišnih prohoda od ostalih pasmina pasa koje nemaju taj poremećaj, a od ostalih bolesti češće im se javljaju bolesti i razni drugi poremećaji poput upale očiju, kože, crijeva i problema sa prirodnim okotom. Takvi psi i kraće žive, prosječno 7,5 godina, dok druge pasmine pasa čak do 12,7 godina života.
Digitalni razvijač rtg. snimaka. 
Novi rtg. uređaj. 
Biokemijski i hematološki aparat.
Lista bolesti i rasa rasnih pasa po učestalost. Rase koje najviše oboljevaju? Da li su te bolesti u njoj ili ulaze u svoju terminalnu fazu?
Neke od bolesti koje bih mogla izdvojiti da se češće javljaju u svakodnevnoj praksi u rasnih pasa su svakako TUMORI koji se mogu javiti na različitim organima i organskim sustavima , kao što su koža, na dojkama, na želucu i svim unutrašnjih organa.
Osteosarkom je tumor koji se češće javlja kod njemačkih doga, bernskog planinskog psa, dobermana i labradora.Tumore dojki češće susrećemo kod pasmina kao što su to pointer, pudl i koker španijel.
Melanomi kod škotskog terijera, njemačkih kratkodlakih ptičara i boksera.Maligni histiocitom kod ravnodlakih retivera. Tumori želuca kod chow chow-a.
Druga bolest koju pogotovo puno susrećem u svojoj praksi, a tiče se bolesti oka je PRA, radi se o progresivnoj retinalnoj atrofiji, bolesti koja dovodi do potpune sljepoće psa, nasljedna je i za neke pasmine pasa postoje i genska testiranja. Najčešće ju susrećemo kod australskog ovčara, engleskog koker španijela, labrador retrivera, minijaturnog pudla i patuljastog šnaucera.
Hipotireoza je bolest kod koje zbog smanjenja ili prestanka rada štitne žlijezde dolazi do niza poremećaja kod pasa. U 95% slučajeva to je autoimuna bolest , a u ostalim slučajevima uzrok je nepoznat. Često se javlja u engleskog setera, havanezera, boksera i irskog setera.
Kongenitalne anomalije na srcu:
Patent ductus arteriosus kod maltezera, bišona, čivave, engleskog špringer španijela.
Stenoza aorte kod newfoundland pasmine, boksera, rotvajlera, zlatnog retrivera i bordoške doge.
Kronične degenerativne bolesti zalistaka javlja se naječešće kod Kavalir King Charles španijela.
Ventrikularna stenoza kod Kavalir King Charles španijela.
Dilatativna kardiomiopatija kod dobermana.
Atopijski dermatitis je alergijska bolest kože , najčešća se javlja u zapadnoškotskog bijelog terijera, zlatnog retrivera, labrador retrivera, irskog setera itd..
Luksacija(iščašenje) patele, male kosti koja se nalazi u koljenom zglobu , koja može nastati posljedica genetike u malih pasmina pasa ili može nastati kao posljedica traume zbog prejake sile kod srednjih i velikih pasmina pasa. Najačešće je susrećemo kod jorkširskog terijera, čivave, pomeranca ,a može se javiti i u američkog staforskog terijera.
Displazija lakta je bolest kod koje zbog ubrzanog rasta kostiju i cijele životinje, prevelike tjelesne mase, moguće traume dolazi do nepravilnog razvoja koštanih i hrskavičnih dijelova lakta, što dovodi do bolnosti i šepanja. Bolest ima gensku podlogu i javlja se češće u njemačkog ovčara, labrador retrivera, zlatnog retrivera, rotvajlera, bernskog planinskog psa itd.
Dilatacija i torzija želuca je bolest gigantskih pasmina pasa kao što su to njemačka doga, irski vučji hrt i bloodhound . Kod te bolesti dolazi do okretanja želuca oko svoje osi zbog prethodnog nakupljanja plina u želucu.
Von Willebrandova bolest je kongenitalni poremećaj kod kojeg pas ima problema sa zgrušavanjem krvi, pa životinja može iskrvariti. Najčešće se javlja kod dobermana, korgija, njemačkog ovčara, bernskog planinskog psa.
Osjetljiivost na lijekove najčešće ivermaktin. Postoje pasmine pasa kao što su to australski ovčari graničarski koli, šetlandski ovčar i još neki kod kojih su neki lijekovi koje primijenjujemo u svakodnevnoj praksi neurotoksični i mogu izazvati smrtnost. Takve pse treba testirati na te lijekove.
Portosistemski šant je oboljenje hepato bilijarnog trakta, može biti urođena i stečena te se najčešće javlja u pasmina : patuljasti šnaucer, jorkširski terijer, jazavčar, maltzer, njemački ovčar i pinč.
Alopecija X je bolest kojoj su sklone neke pasmine pasa naročito pomeranci, chow chow ,samojed, sibirski haski itd , a radi se o kozmetičkom problemu nejasne etiologije kod kojeg pas gubi dlaku.
Bolesti koje sam navela su često vrlo ozbiljne, zahtjevaju trajnu terapiju, smanjuju kvalitetu i dužinu života tih pasa.
Infekcije i zarazne bolesti kod pasa i genetika?Sklonosti pojedinih rasa?
Pasmine pasa koje su produkt forsiranog uzgoja, sa prevelikim brojem kožnih nabora po nosu i tijelu skloni su česćim infekcijama kože. U dubokim naborima kože zadržava se vlaga i toplina, dolazi do trenja jednog dijela nabora o drugi, takva mjesta na koži se teško zrače i idealni su za razvoj bakterija i gljivica. Duboki nabori kože na nosu mogu izazvati i probleme sa očima koje su ionako kod tih pasmina izbuljene, te dolazi do kroničnih upala očiju, katkada te pasmine češće imaju ulkuse po rožnici i kronične promjene u vidu prepraštavanja površine rožnice sa crnim pigmentom zbog kroničnih iritacija.
Osim navedenih problema ti psi imaju niz predispozicija da obole od raznih zaraznih bolesti, jer su im nosnice preuske, otežano dišu i jedu, pa je osjetljivost prema zaraznim bolestima puno veća.
završila na Medicinskom fakultetu u Zagrebu
Pasmine pasa koje imaju duge uši sa puno dlaka, slabo se ventiliraju, a dubina ušnog kanala dozvoljava razvoj velikog broja bakterija i gljivica. Takvi psi imaju učestale upale uha i potrebna je trajna terapija.
Jedna od čestih bolesti kod rasnih pasa je i demodikoza, upalna bolest kože uzrokovana grinjom koja je normalni stanovnik kože. Treba naglasiti da ona nije klasična zarazna bolest , ali se prenosi sa majke na štenad putem poroda. Najčešće se klinički očituje u pubertetu.
Parvoviroza pasa je jedna od vrlo čestih pratioca intezivnog uzgoja pasa, jer velika produkcija pasa, nehigijenski uvjeti držanja, prevelika fluktuacija ljudi i neredovito cijepljenje kuja majki tih štenaca pogoduje razvoju i širenju te opake zarazne bolesti pasa koja vrlo često završava sa smrću, a štenci koji su preboljeli bolest mjesecima su širitelji te bolesti.
Mnogi istiću da je problem što su zaradi „dobrog“ fizičkog izgleda koristili jednu liniju uzgoja, ukrštali su direktno rođake poput babe i unuka. Pricip odgoja manje od najmanjeg, veće od najvećeg te egzotika u bojama i veličinama… daj “rezultate”. Pretpostavljam da jasnije od nas odgajivača i kinoločkih sudija vidite što se dešava sa zdravljem rasnih pasa. Ima li kakvih razlika u tim problemima i što Vi primećujete?
Uzgoj u jednoj liniji kao što može pozitivno utjecati na izgled budućih štenaca , tako može dovesti i do nasljeđivanja nekih osobina i bolesti na koje smo zažmirili jer primjerice pas ima lijepu glavu ili je osvojio sve šampionate na nekoj svjetskoj izložbi. Pri tome se zaboravlja da taj pas primjerice ima prekratku njušku, otežano diše, ima preguste nabore po koži ili se ne može sam spariti ni poroditi. Odgovornost svih sudionika je presudna u toj odluci.
Tečaj ultrazvučne dijagnostike bolesti oka na Medicinskom fakultetu u Zagrebu
Vaš poseban interes su bolesti oka, bolesti kože, reprodukcija. Umjetna oplodnja i planirani carski rez kod rasa pasa sa problemima prirodnog uparivanja i okota? Vaša iskustva i stav, a vezano i za odluku nekih strukovnih udružrnja EU da ubuduće neće sudjelovati u planiranim carskim rezovima.
Točno je da se sve više susrećemo sa problemom koji ste naveli a vezan je za pasmine koje se nemogu same spariti niti poroditi, glave takvih štenaca su vrlo često prevelike da bi prošle normalno kroz porođajni kanal ,a anestezije prilikom carskog reza kod takvih pasa zahtjevnije su i rizičnije za kuju i za štenad.
Moj stav je vrlo jednostavan i jasan, potrebno je educirate uzgajivače, buduće vlasnike pasa i nas veterinare, kako uzgojiti psa koji neće imati takve probleme.
Htjela bih naglasiti da to ne znači da treba potpuno prestati uzgajati neke pasmine pasa, već treba prepoznati taj problem i isključiti takvog psa iz uzgoja, budući vlasnici pasa trebaju prestati kupovati pse koji imaju takav problem, kinološko društvo treba prestati izdavati rodovnice za problematične i nezdrave pse, a mi veterinari trebamo pokušati objasniti sebi i uzgajivačima da im takav pas donosi ekstra troškove, da je takav pas problem za anesteziju, da može doći do niza problema kasnije sa takvim štencima i da novčana satisfakcija nije jedini razlog zašto radimo ovaj posao.
Jako je bitna dobra komunikacija između svih sudionika ovog problema, treba problem detektirati i polako ga rješavati. Nije potrebno agresivno restriktivno djelovati, jer na taj način moguće je dobiti negativan efekat.
Stalni tim veterinarske ambulanta čine:
Vlatka-Antonija Csik dr.vet.med.
Maja Lerotić dr.vet.med.
Tomislav Borovina, dr.vet.med. i
Jelena Pilipović, dr.vet.med.
Kraći život zbog lepote. Neki istraživači krive selektivno ukrštanje zbog toga što je životni vijek rasnih pasaskraćen za 11% tokom jedne decenije.Vaša iskustva sa kvalitetom i dužinom života rasnih pasa.Komentar i zapažanje.
Ako uzgajamo psa koji ima niz problema sa zdravljem njegova kvaliteta i dužina života će biti narušena i skraćena. Psi sa brachiocefaličnim sindromom imaju ozbiljne probleme sa disanjem, kretanjem i gutanjem hrane. Posljedično tome susrećemo se sa pretilnim psima koji imaju niz metaboličkih bolesti , a i zbog svih ovih razloga su podvrgnuti nizu testiranja i liječenja koji su skupi a često i neizlječivi.
Psi sa brahiocefaličnim sindromom trebaju niz korektivnih zahvata kako bi uopće mogli normalno živjeti. Život im je zbog svega navedenog znatno smanjen i često je težak psu ali i vlasniku.
Rezistentnost na lijekove kao problem ili bolje reći kao sve veći problem?
Vezano za tu temu, najčešće govorimo o rezistenciji na antibiotike . Antimikrobna rezistencija je sposobnost mikroorganizma da razvije otpornost na neke od antimikrobnih lijekova , a razlog je u prekomjernom korištenju antibiotika , pa bakterije postaju otporne. Problem se u početku počeo događati u humanoj medicini, a danas se sve više događa i u veterinarskoj medicini. Svjetska zdravstvena organizacija je prepoznala problem i reagirala sa mnogim mjerama koje su upućene svim medicinskim djelatnicima i ostalim ljudima.
Jedna od osnovnih i najbitnijih mjera je pažljiva i odgovarajuća primjena antibiotika, intezivna edukacija i upozorenja liječničkom kadru o štetnosti prekomjernog korištenja antibiotika. Naravno da se ovo tiče i veterinarske medicine.
Psi koji su zbog problema sa kožom ili drugim problemima stalno uzimaju antibiotsku terapiju , stiću rezistenciju na primjenjene antibiotike i tako ne dolazi do izlječenja, već zalječenja problema koji i dalje postoji. Neželjene rezidue od primjene antibiotika putem životinjski izlučevina kontaminiraju zemlju i vodu oko nas.
Ima li razlike u zdravlju rasnih i drugih pasa? Ne postoji potpuno zdrava ili potpuno bolesna rasa, samo varijacije kaže dr O Neill*, veterinar koji se aktivno bavio i istražuje upravo ovu temu.
Slažem se sa dr O ‘Neillom koji je rekao da nema potpuno zdrave ili potpuno bolesne pasmine , postoji skolnost i genetska predispozicija te utjecaj okoline na zdravlje životinje. U našoj zemlji postoji ona stara teorija , da mješane pasmine pasa ne oboljevaju ili puno manje oboljevaju od raznih bolesti od čistokrvnih pasmina. Mislim da to nije u potpunosti točno , jer nekad psi nisu bili vođeni veterinaru kad su bili bolesni zbog tog su i kraće živjeli, pa nisu imali mogućnosti oboliti od nekih kroničnih bolesti. A od ovih ostalih bolesti su obolili, ali su morali sami razviti imunitet. Psi slabijeg imunosnog statusa su ugibali. Kod uzgoja rasnih pasa bar znamo roditelje unatrag par generacija pa možemo utjecati na to da probamo izbjeći neke loše osobine i bolesti.
Danas posjedujemo i mogućnost genskih testiranja nekih bolesti, koje nam pomažu da isključujemo iz uzgoja jedinke koje su nosioci nekih bolesti, prije nego što oni imaju potomke.
Neki savjet koji biste dali budućim i sadašnjim vlasnicima, odgajivačima koji bi se bavili pomenutim rasama?
Svim sadašnjim i budućim uzgajivačima pasa svih pasmina bez obzira na to kakve probleme pasmina nosi u većoj ili manjoj mjeri bilo bi da im na prvom mjestu bude dobrobit i zdravlje pasmine koju uzgajaju.
Da nepotrebno ne ugrožavaju zdravlje kuje, mužjaka ni štenaca, da vođe uzgoj pasa kao odgovoran građanin, da označavaju i registriraju sve svoje pse, da se redovito educiraju i informiraju o tome kako održati pasminu zdravom i isključe bolesne ili rizične jedinke iz uzgoja, bez obzira na ljepotu koju posjeduju, da prate standarde koji se preporučuju vezano za uzgoj, da stave na prvo mjesto zdravlje pasa, a ne ljepotu, da dovodu na redovite preglede svoje pse i da ih testiraju vezano za genske bolesti koje se mogu testirati.Da redovito cijepe svoje životinje protiv zaraznih bolesti. Da prijavljuju i isključuju uzgajivače koji se ne drže pravila.
Osim uzgoja lijepog psa , potrebno je i uzgojiti pozitivan i dobar karakter psa, jer se sve više susrećemo sa psima koji su teško odgojivi , pretjerano preplašeni i individualci.
Sadašnje i buduće vlasnike pasa bih upozorila na kupovinu čistokrvnih pasa bez papira, jeftinije ali rizično i bez ikakve garancije. Prije kupnje određene pasmine pasa potrebno se raspitati i informirati o osobinama i namjeni pasmine,ne kupovati psa jer takvog istog ima Beyonce ili neka druga poznata osoba. Treba se informirati što znači imati štene , kakvu pasminu kupiti ( lovački i službeni pas teško će živjeti u garsonijeri ), mali psi poput pomeranca i čivave neće moći svaki dan ići pješice na Sljeme ili Velebit itd.
Potrebno je kupovati pse iz registrirane i provjerene ugajivačnice koje već godinama imaju reputaciju i znanje o uzgoju pasmine koju uzgajaju. Takvi uzgajivači imaju podatke o roditeljima tih štenaca, kontroliraju ih i redovito vode računa o zdravlju svojih pasa. Ako pak nemožete izdvojiti neke novce, azili su puni pasa koji jedva čekaju da nađu dom i ljubav.
Neki kažu daje skuplja pita od tepsije. Cijena koštanja zdravlja rasnih pasa sa predispozicijama ka genetskim nasljeđenim bolestima? Je li to istina i ako jeste zašto se to događa?
Izdaci za držanje životinje bez ikakvih pojava bolesti su jako visoki, ako želimo da pas ima adekvatnu brigu i skrb. Potrebna je kvalitetna hrana i nagrade, lajna, ogrlica, zaštita za buhe i krpelje, zaštita od unutrašnjih parazita, potporna njega u vidu vitamina,minerala, probiotika, troškovi frizera i veterinara za redovite preventivne mjere.
Za bolesnog psa , a pogotovo ako se radi o kroničnoj bolesti potrebno je još puno više novaca, jer takav pas treba stalnu veterinarsku skrb i brigu, puno više dodataka i pomagala, posebnu prehranu i njegu, moguće višekratne kirurške zahvate i kontrole koji će mu olakšati život, trajno uzimanje lijekova za srce ili neke druge lijekove koji su jako skupi. Najteže je vlasnicima koji kupe takvog psa , pa nakon teške i dugotrajne borbe koja je bila i jako skupa, nemogu spasiti niti izliječiti svog ljubimca.
Slučaj iz Vaše prekse a vezano za ove rase.
Svaki dan se susrećem sa problemima koji su vezani za otežano disanje kod brahiocefaličnih pasmina, pogotovo u ovo ljetno doba. Takvi psi se teško kreću i otežano dišu, kašlju, guše se i teško gutaju. U zadnje vrijeme vlasnici pasa kupuju francuske buldoge, jer su jako slatki i dobročudni psi. To je svakako istina, no podložni su raznim bolestima i problemima, najviše vezano uz oči. Svaki od njih bar jednom završe kod mene na operaciji zbog ulkusa na rožnici koji nastaje zbog izbuljenih očiju koje su stalno izložene, javljaju se suhe oči zbog atrofije suzne žlijezde i manjka suza, ozljede ili nekog drugog uzroka.
Primjer pas francuski buldog , star 4 godine, doveden je u ambulantu zbog pojačanog suzenja oka, žmirkanja, zamućenja rožnice. Pas je izrazito potišten i svrbi oko o vlasnika.
Pregledom oka utvrđeno je da se radi o rani na rožnici koja teško zaraštava jednostrano na lijevom oku. Pas ima sivo plavkasto zamućenje po rožnici koje je fluorescin pozitivno, blefarospazam, epiforu i fotofobiju. Liječenje se provodi kirurškim otklanjanjem površinskog nezdravog sloja rožnice i terapijom sa antibiotskim kapima, cikloplegicima i preparatima za bolje zaraštavanje rožnice. Radi se o psu koji je imao ektopičnu ciliju (trepavice koje rastu na mjestima gdje smetaju oku) , manjak suza i jako izbočene oči , zbog čega je liječenje trajalo 2 mjeseca, a pas je nažalost izgubio vid zbog niza komplikacija koje su se desile tjekom liječenja. Liječenje je bilo jako skupo , a ishod je bio loš. Vlasnik je ipak bio zadovoljan jer psu nije trebalo vaditi oko.
FVE **i FECAVA*** upozoravaju na ove probleme, no reakcije kinoloških saveza, klubova, uzgajivača i ostalih nije bilo. Čega se plaše? Da li vjerujete da se iza ovoga dešava još nešto opasnije po rasne pse i da se to nešto svesno krije od nas. Mnogi misle da iza toga krije teorija zavjere, te da probleme detektuju samo udruženja za zaštitu životinja.
Da, i ova udruženja veterinara male prakse Europe, upozoravaju na povećan broj uzgojenih pasa sa ekstremnim karakteritikama kao što su to skračena njuška i izrazito sužene nosnice, produženo meko nepce, što uzrokuje otežano disanje , kašalj i gušenje.
ŽRTVE POPULARNOSTI
Takvi psi su nažalost postali žrtve vlastite popularnosti , a njihov izgled dolazi ispred ugroženog zdravlja i kvalitete života. Zadatak nas veterinara koji radimo i svaki dan vidimo takve pse da upozorimo i djelujemo, jer psi nemogu ustati sami za sebe. Svaka nova i nepoznata stvar je teško prihvatljiva za širu populaciju i potrebna je detaljna edukacija uzgajivača , kinoloških društava , kinoloških sudaca i veterinara kako bismo postigli cilj, a to je da zdravlje pasa treba biti ispred ljepote. Pasminski vezana bolesti ne trebaju biti okarakterizirane kao „normalne i tipične“ za tu pasminu . Cilj uzgoja mora biti produkcija lijepih , zdravijih pa tako i sretnijih pasa i zadovoljnijih vlasnika.
Vlatka-Antonija Csik, dr.vet.med. osnivačica Veterinarske ambulante Ljubimac, 2001. godine diplomirala na Veterinartskom fakultetu u Zagrebu na Klinici za porodništvo i reprodukciju.
Pored članstva u strukovnim asocijacijama da list član nekog udruženja za zaštitu životinja?
Nisam članica niti jeden udruge za zaštitu životinja, iako pomažem mnogim udrugama u skladu sa svojim mogućnostima.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Planovi za budućnost su mi intezivna daljnja edukacija po pitanju meni interesantnih tema a to su bolesti oka, reprodukcija i bolesti kože kod kućnih ljubimaca. Nabava nove i još suvremenije opreme koja bi mi osigurala što bolju kvalitetu rada.
Uvijek sa osmijehom:Vlatka-Antonija Csik, dr vet.med. – Veterinarska ambulanta „Ljubimac“, Zagreb.
Na kraju, slobodno recite sve ono što Vam je na duši, a ja, slučajno ili namerno, nisam pitao…
U zadnjih 10 tak godina puno surađujem sa uzgajivačima različitih pasmina pasa . Mislim da smo zajedno uspjeli održati prijateljske odnose, a opet biti u odnosu veterinar praktičar –uzgajivač. Drago mi je kad me zovu i traže savjet, kad prepoznaju problem koji imaju, kad mi vjeruju i žele iskreno mišljenje i preporuku. Trudim se biti objektivna i iskrena prema svima, zajedno možemo puno napraviti za kvalitetan uzgoj i zdravlje.
Danas imamo sve moguće genske testove i dijagnostičke metode kojima možemo spriječiti pojavu nekih bolesti u budućim naraštajima. Važno je prepoznati problem i ne stavljati ga pod tepih, jer kad tad dolazi na naplatu. Psi su živa bića , nisu kompjutori koje možemo naštimati da pravilno rade.
Moja zadaća je da budem odgovoran veterinar koji pruža kvalitetnu uslugu svojim klijentima, na opće zadovoljstvo svih uključenih:uzgajivač, budući vlasnik i PAS!
*Dr. Jeremy O’Neillhttps://accessanimalhospitals.com/our-doctors/dr-jeremy-oneill/
**FVE–Federation of Veterinarians of Europe
***FECAVA-Europe’s community of companion animal veterinarians https://www.fecava.org/–
Razgovarao (on line) Zoran M.Kos, urednik THE DOG REPUBLIC
THE DOG REPUBLIC(25.8.2020.)
Imate pitanja?
